| siječanj, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Siječanj 2007 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Priče skršene duše
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Skice za umiranje i sjena vjetra
Skice za umiranje
- 16:23 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
|
Prethodna se noć,ponovo poput mržnje sronila na ledeni grad. Iglice pejsaža izoštrile su sliku i načinile ju grubom kao nikad prije.Nešto se zbivalo. +++ Nježne zrake,novorođenog,jutarnjeg sunca provukle su se kroz šumu golih grana ogrnutih ledenim košuljicama.Naizgled ništa nije bilo drugačije od prethodnog dana.Možda malo tiše.Ali sve je ostalo isto. Osjećao se miris truleži i raspadnutih tijela uz gorak okus amonijaka što ljepio se na ledene usne.Ništa nije bilo gore do tog okusa.Ali bio je prisiljen ući.Cijelo je vrijeme razmišljao;dok je punio kadu vodom,dok je oštrica ulazila u meso i dok je voda postajala crvena ˝Gdje si?˝ . Naravno,znao je da se neće pojaviti pa je ubrzo završio sve što je naumio i pokupio se ne ostavljajući ni traga. +++ Miris se širio sve brže i jače u popodnevnim satima kad sunce je bilo najviše na nebu i najtoplije je zračilo.Nitko nije posebno primjećivao.Bilo je to selo,takav vonj dolazio bi odasvud i samo gradski nosevi nisu bili naviknuti na nj. U trenutku kad je to bilo najmanje za očekivati pojavi se mlada dama.Gradska,mlada dama na vratima prelijepe,velike i raskošne kuće s golemim prozorima što izgledali su poput nepomičnih očiju.Skladne građe,ne odviše visoka,duge i tamne kovrčave kose,sva obučena u crno sa debelim lancima oko struka,vrata i ruku.Podsjećala je na neki horor lik iz filma,ali s dobre strane jer nikako se nebi moglo reći da je bila ružna,pače bila je i više nego lijepa.Njena svijetla i meka koža poput svilenih jastuka tjerala te da pružiš ruku,dodirneš i osjetiš njenu mekoću i puninu.Tjerala je ostale da posrame se vlastite seksualnosti.I dok je nestrpljivo koračala amo-tamo u hodu se moglo uočiti ono nešto prpošno,profinjeno i posebno.Ono po čem se izdvajala.Ali to nikako nije bio,niti je mogao biti ponos ili neka pretjerana uzvišenost već potpuna spontanost anđela.Bila je veoma mlada možda nekih 18 godina.Još uvijek cupkajući odluči posegnuti za kvakom.Nije bilo nimalo nervoze u njenom hodu samo nestrpljivosti.Njeno je lice bilo smireno i spokojno,i negdje duboko,ako bi samo pokušala sabrati misli znala bi što se dešava.Smrad je sve govorio.Vikao je,a u zraku su još lebdjeli odbljesci osjećaja mržnje. +++ Ladice su podrugljivo plazile jezike od odjeće.Ormari su bili skršeni dubokim tragovima teške i nasilne borbe.Dok je krevet izgledao poput velike,mrtve rasporene zvjeri.Još sviježe,meke utrobe kao od strvinara raščupane.Toplo drvo još uvijek je disalo i nadvijalo se nad njenu sjenu što sranjala se s ulaznih vrata. Potpuna je tama obgrlila ovu naizgled golemu prostoriju.Svijetlost baterije,poput pipka polipa u dubokom tamnom moru,sama po sebi nije daleko sezalaGušila je svaki pokret,zatomljujući svaki lik i njegovo postojanje.Tama.Gušća nego ikad prije,sada je promjenila narav.I time definitivno nije postala prijateljskijom,nije pružala ruke svome djetetu.Baš naprotiv,kao da znala je da nešto biva skriveno od nje,nastavila ju je odguravati od sebe.Nastojala je srušiti njenu staloženost.Srećom nije joj pošlo za rukom.Možda je samo malo zagrebala površinu staloženog Anastazijinog oklopa.Ali ništa više od toga.Dok se nastavila spuštati dugim i strmim stepenicama od masivnog,tamnog drva smrad je jačao sve više i više.Nakratko je ostala smućena jačinom vonja što poput gorkog soka natapao je njen spužvasti mozak.Slike su postajale blijede i mutne dajući joj prividan osjećaj vrtoglavice i mučnine.Srećom sjetila se kako je sve to jednom pojašnjavala Nataši:˝Sve je u tebi.U tvojoj glavi.Ne smiješ dopustiti tijelu da kontrolira umom!˝ I na neki posve čudan i neočekivan način počelo je djelovati iako je bila uvjerena da takve priče ne djeluju na nju.Može to ona danima pričati drugima ali nikad sebi.No sad je ostala razoružana,razuvjerena i pomalo razočarana kako je bila površna što se tih uvjerenja tiče.Krenula je dalje. +++ Jedan slabašan gotovo nečujan klik raspršio je svjetlost,tjerajući tamu. Slika se plako otkrivala.Bilo je toga za vidjeti.Svaki bi normalan čovjek vjerojatno u tom prizoru nakupio dovoljno materijala da noćne more traju cijeli život,ali ona ne.Bila je vrlo staložena osoba,hladna čak i u situacijama kad se to nikako ne može postići. Krv je već oksidirala i poprimila smećkastu boju.Poput goleme lokve ljage obljevala je rub kade,umivaonik,ručke,staklo prozora.Sve.Smrad je postajao sve nepodnošljiviji.U kadi su ležala dva naga tijela.Jedno preko drugoga pomno položena.Svaki je ud bio duboko zarezan,a kosti su nadirale kroz suhu,vrećastu kožu.Prsti su bili slomljeni u grčevitim pokretima obrane i gađenja.Muškarac i žena.Oboje izbuljenih i krvavih očiju.Žile su im iskakale poput malih brdašca na sivim zjenama.Suhim poput krpe.Bez imalo sjaja.Mrtve.Proklete.Uklete.Oči. Posljednja molitva prokletniku skliznula je s njenih usana završavajući tupim riječima latinskih psovki. +++ Nakon duljeg čekanja i uzastopnog prekidanja.S druge se strane javio duboki muški glas.Grub,nekrotičan ali s velikom dozom profinjenosti. -Da,izvolite? -Tiperova 25,... ..... -Halo?halo?čujete li me?jeste li tamo? -Kog vraga?-čulo se malo prije nego je slušalica spuštena. Riječi nisu bile prozborene do kraja,tišina je ostala nedorečena,a ženski se glas povukao bez pozdrava. Muškarac je bio odviše stručan na tom području da shvati da ovo nije zafrkancija.Nije bio dječji glas.Ni naznaka gluparanja.Samo nježan ali ozbiljan ženski glas.Žamor se pronio uredom i ekipa je bila sastavljena u trenu.5 policijskih automobila krenulo je put Tiperove 25. +++ Prošlo je dvadeset minuta.Sirene su bile blizu.Još joj je preostalo nekih 5 minuta da se pokupi.Nije se trudila pokriti dokaze svog prisustva,ali jednostavno postojalo je to nešto u njoj što joj nije dopuštalo da ostane ovdje.Sakrila se u obližnju šumu,preko puta kuće.Čim se policija pojavila okupila se gomila ljudi.Nastao je žamor.I više ništa nije bilo moguće uočiti.kako se policija polako kretala prema kući uz velik trud veo ljudi polako ali teško se razmicao.Bili su žedni krvi,skandala i tračeva.Sve se to jako brzo širilo među ljudima ovog malog mjesta.I mogla se ponovo vratiti tamo da vidi što će učiniti,kakve su priče krenule ali nije bilo potrebe .Sve će to ionako sutra osvanuti u novinama i protezat će se još tjednima.A ako baš poželi uvijek može ući u kuću da pogleda.U tome je nitko ne može spriječiti zasigurno. |
